Analitički mislilac

Analitički mislilac povučen je i miran čovjek. Voli tražiti uzroke stvari – radoznalost je jedna od njegovih najvećih vrlina. Želi znati šta svijet drži na okupu u njegovim najdubljim porama. Za svoju sreću analitički mislilac ne treba ništa više, jako je skroman čovjek. Među ovim tipom nalaze se mnogi matematičari, filozofi i naučnici. Osjeća averziju prema oprečnostima ili nelogičnosti; uzorke, principe i strukture shvata brzo i opširno sa svojim nepogrešivim razumom. Doduše, njega prije svega interesuju principijelnosti i teoretska znanja; ne tiče ga se njihova pretvorba u praktična djela ili da sa drugim dijeli svoja promišljanja. Analitički mislilac rado radi u miru i samostalno, njegova sposobnost koncentracije izraženija je više nego kod svih drugih tipova ličnosti. Otvoreno i sa interesovanjem prima nove informacije.

Svakodnevna područja analitičkog mislioca malo interesuju – on je uvijek malo „rastrojeni profesor“ čiji dom i radno mjesto izgledaju haotično i koji se banalnostima poput tjelesnih potreba bavi samo onda, ako je to neminovno. Da drugi priznaju njegov rad za njega ne igra veliku ulogu; nezavisan je o socijalnim odnosima i veoma samostalan. Drugima ponekad zato djeluje malo arogantno ili snobovski – također i zato, jer sa svojom često oštrom (nekad i opravdanom) kritikom i nepokolebljivom samosviješću ništa ne prešućuje. Nestručnim savremenicima nije lako sa njim. Ali ko dobije njegovo poštovanje i interes, u njemu će naći duhovitog i vrlo inteligentnog partnera koji zapanjuje svojim odličnim darom zapažanja i smislom za humor.

Analitički mislilac ubraja se u introvertirane tipove ličnosti. Odnos sa drugima, timski rad i stalna razmjena informacija samo ti ograničeno leže – puno ti je draže, kada možeš raditi sam i nesmetano sanjariti. Između sebe i ostalih većinom držiš kritičnu distancu koja ti sa jedne strane omogućava da budeš oštar i nepodmitljiv promatrač života, kakav i jesi, a sa druge strane to je premostivo samo za mali broj ljudi.

To je i zbog toga što ne polažeš puno u to da svoj svijet misli dijeliš sa drugima. U pravilu ti je dovoljno, ako si sebi razjasnio stanje stvari ili nešto razumio; a trajno, u tvojim očima većinom plitko brbljanje ljudi koji te okružuju, nervira te. Više voliš da radiš što nezavisnije i imaš puno vremena i mira da se koncentrišeš na ono, šta ti je stvarno važno: strukturisanje ideja, poimanje kompleksnih odnosa, objašnjavanje svemira i njegovih pravila i logička analiza sistema.

Nove informacije upijaš kao spužva, a pamćenje ti je legendarno. Ono šta si jednom naučio, nikada više ne zaboraviš – osim ako ti se nešto iz bilo kojeg razloga učini nevažnim, da je bolje da ga izbrišeš iz svoje memorije. Kreativno rješavanje problema i razvoj odvažnih vizija budućnosti spadaju u tvoje najveće vrline. Istovremeno si i najoštriji i najracionalniji kritičar svojih vlastitih ideja, svaku posebno strogo provjeravaš i na najmanji znak oprečnosti i nelogičnosti ponovno odbacuješ. Njihovo provođenje u radnoj svakodnevnici većinom prepuštaš drugima i umjesto toga radije se okrećeš teoretskim razmišljanjima. Prije svega u slučaju samostalnosti (koja za tebe dolazi u obzir) zato je važno da se okružiš sa nekoliko „praktično“ orijentisanih, pouzdanih saradnika koji brinu za to da se ostvare tvoji genijalni prijedlozi rješenja, dok ti ponovno uroniš u svoj duhovni svijet. To je utoliko bolje, ako mrziš detaljni rad i ne baviš se rado sa očiglednim. Zanimanja u kojima se isključivo traži tačnost i sistematsko odrađivanje rutinskih aktivnosti za tebe bi bili mučenje.